William Shakespeare: Hamlet
O autoru
William Shakespeare (1564.-1616.) engleski je dramatičar i pjesnik 16. stoljeća te djeluje u razdoblju renesanse. Podataka o njegovom životu ima vrlo malo, a neki su utemeljeni na pukim pretpostavkama, dok su ostali izvučeni iz malobrojnih dokumenata službena značaja poput datuma krštenja, vjenčanja, pogreba; oporuka, pravnih procesa, sudskih troškova i slično. Prema tim dokumentima, rođen je u Stratford-upon-Avonu i bio je oženjen osam godina starijom Annom Hathaway s kojom je imao troje djece - kći Susannu te blizance Hamneta i Judith. Godine 1585. stiže u London gdje živi kao glumac, redatelj, pisac i suvlasnik kazališta Globe.[1]
Stvaralaštvo
Shakespeare piše uglavnom komedije i tragedije, a za života napisao je 36 ili 37 drama koje se dijele na kraljevske drame o temama iz engleske povijesti 13.-16. stoljeća (Rikard III., Henrik IV., Henrik V.), komedije (Ukroćena goropadnica, San ljetne noći, Vesele žene windsorske ...), tragedije (Hamlet, Macbeth, Julije Cezar, Romeo i Giulietta ...) i idile (Oluja). Također piše mračne komedije (Troilo i Kresida, Mjera za mjeru ...) i poeme (Venera i Adonis, Silovanje Lukrecije). Shakespearovo se stvaralaštvo dijeli na 3 razdoblja: u prvom (do 1600.) nastaju gotovo sve kraljevske drame, svih 10 pravih komedija te tragedija Romeo i Giulietta; u drugom (1600.-1608.) prevladavaju tragični elementi i pesimizam pa iz tog doba datiraju sve njegove velike tragedije te 3 tzv. mračne komedije (svojevrsne moderne drame ideja); u trećem razdoblju (1608.-1611.) pojavljuje se određena filozofska smirenost pa nastaju 4 romantične igre među kojima je jedna od najljepših Shakespearovih drama, Oluja.[2]
Originalna naslovnica prvog izdanja Hamleta
O Hamletu
Hamlet je Shakespearova najpoznatija tragedija koja prati nesretnu sudbinu danskog kraljevića, koji nakon raznih zamršenih događaja polako gubi razum te kroz radnju raspravlja o mnogim egzistencijalnim pitanjima i suprotstavlja dobro i zlo, npr. pojam pravde i krivnje, ljubavi i mržnje, života i smrti, vjernosti i izdaje i slično. Također ga muči pitanje mogućnosti spoznaje apsolutne istine i ponašanja u skladu s njom. Istovremeno, nakon svega što se događa na dvoru, preispituje odnose s majkom, ocem, dvorjanima. Unatoč mnogim zapletima i neočekivanim smrtima, smatra se da drama nema onu pravu dramsku napetost, jer doznajemo istinu o ubojstvu Hamletova oca već na samom početku, a kroz djelo se razrađuje psihološko stanje glavnog lika, koji je tokom radnje stalno neodlučan. Tragedija je inspiracija mnogim modernim piscima pa tako o njoj postoji ogromna literatura i mnoge interpretacije s raznih gledišta te su mnogi njeni djelovi osuvremenjeni i alterirani u novim dramama modernih stvaralaca.[2]
Iz Hamleta
(Hamlet - obraća se Laertu na Ofelijinu grobu)
"Reci što ćeš ti učinit. Plakati? Postiti? Razderati se? Tući? Hoćeš li piti ocat? Jesti Krokodila? I ja ću. - Dolaziš li tu da jadikuješ? Da me sramotiš skačući u njen grob? Daj da te živa s njom pokopaju; i ja ću. I, ako blebećeš o gorama, nek bace milijun rali na nas, dok ta naša gruda ne sprži sebi tikvu o gorući pojas i tako se uzvisi da planina Osa bude ko bradavica prema njoj. Ako ćeš galamit, urlat ću ko ti."
Biti ili ne biti
Isječak poznatog monologa iz filma Hamlet (1948.) redatelja Laurencea Oliviera, koji i izvodi monolog.
Kratki sadržaj
Nakon smrti danskog kralja, stražarima dvorca Elsinore redovito se noću ukazuje njegov duh. Nakon što o tome odlučuju obavijestiti njegovog sina Hamleta, on odlučuje sam pokušati prizvati oca. Uspjeva u svom naumu te mu duh njegova oca nalaže da se osveti novom kralju Klaudiju, bratu pokojna kralja koji ga je i ubio. Hamlet, međutim, odlučuje da neće djelovati odmah, već da će strateški odglumiti ludilo. Kralj i kraljica shvaćaju da se čudno ponaša pa im odlučuje prirediti predstavu. Želeći izvući reakciju od kralja, glumi smrt svog oca onako kako mu je bila opisana. I uistinu, kralj čudno reagira te na poslijetku shvaća Hamletove namjere. Nedugo nakon, Hamlet ubija uhodu Polonija misleći da je sam kralj te ga Klaudije odlučuje poslati u sigurnu smrt - Englesku. Pošto jedva izvučeživu glavu, Hamlet se vraća u Dansku gdje mu je priopćeno da se njegova ljubav, Ofelija, ubila zbog prevelike tuge. Njen brat Laert krivi Hamleta za njenu smrt te se odlučuje osvetiti, pa ga kralj prilično lako dobiva u savez te ga nagovara da izazove okršaj s Hamletom, u kojem će ga i ubiti. Hamlet iz zasjede sa svojim prijateljem Horacijom gleda njezin pogreb, no ubrzo se odaje. Tada dolazi do okršaja između Laerta i Hamleta. Laert unaprijed otrovanim mačem probada Hamleta,no ovaj mu uspjeva preoteti mač te ubada njega. Prisustvujući svemu tome Klaudije, pa nakon njega i kraljica, popiju vino za koje su zaboravilida je unaprijed otrovano. [5] Tako na poslijetku svi glavni likovi ove tragedije umiru, a Hamletova je umiruća želja, koju otkriva Horaciju umirući u njegovim rukama, samo da narod dozna istinu te da ne umre omražen, kad se zapravo borio za pravdu i dobrobit zemlje.
Općenito o djelu
književna vrsta: tragedija u 5 činova
vrijeme radnje: srednji vijek
mjesto radnje: dvorac Elsinore, Danska
djelo pisano manirističkim stilom (kompliciran i kićen izraz - oksimoron, jezične dosjetke, spajanje nespojivog, ironija, profinjeni humor, autoreferencijalnost; obilježje Shakespearovih djela) [3]
likovi: Hamlet, Ofelija, Laert, Klaudije, Gertruda,Polonije, duh pokojna Hamletova oca, Horacije, Rosencrantz, Guildenstern, Fortinbras, Bernard, Marcel [4]